Danas sam čitao jedan članak na poznatom hrvatskom poslovnom portalu, te mi je za oko zapela jedna od rečenica autorice koja glasi otprilike ovako: “Sada će nam doći na naplatu sve ono vrijeme u kojem nismo stavljali fokus na ljudske potencijale (engl. human resources – HR) i primijenjenu poslovnu psihologiju.” Bili smo šefovi, a ne lideri. A kao šefovi, nismo vodili ljude i postepeno ih razvijali ulažući u njih, već smo mikromenadžerirali i “gasili požare”. I naravno da je naše poslovanje koronavirus dočekalo totalno nespremno. Nismo pripremili teren.
Kao organizacijski psiholog, ne mogu se ne složiti s tvrdnjom autorice tog članka. Ali ću se odmah i ispričati što sam krenuo s negativom. Prošlost ne možemo vratiti, možemo samo plakati nad prolivenim mlijekom. Međutim, što više plačemo, to više gubimo vremena koje smo mogli uložiti u puno produktivnije stvari. Nećemo tonuti u depresiju i kukati (koliko god bi to bilo opravdano u ovom trenutku), već hajdemo vidjeti što se može napraviti. To uvijek govorim svim svojim klijentima koji mi dođu na coaching ili psihološko savjetovanje, pa ću i sada.
Crne misli o zatvaranju firme i financijskoj propasti svakome su poduzetniku ovih dana barem jednom prošle kroz glavu. I neminovno je da ćemo zbog nadolazeće ekonomske krize trebati raditi promjene u dosadašnjem načinu poslovanja. Kao psiholog i coach neću vam davati savjete o tome što biste trebali raditi sa svojim firmom (ipak, to vi najbolje znate), ali vam mogu postaviti nekoliko korisnih pitanja za razmišljanje.
Poslovni konzultanti koji su i puno iskusniji od mene reći će da bilo kojoj transformaciji našeg poslovanja uvijek treba prethoditi osobna transformacija nas samih. Bez toga neće ići. Neki od vas će se možda po prvi put u životu upitati ova pitanja koja slijede u nastavku. Neki će odmahnuti rukom i smatrati ih smiješnima ili glupima, što je također u redu. Izbor ostavljam na vama.
Je li vrijeme za brutalno rezanje troškova?
Ovo je misao koja će nam doći među prvima – jer ipak nam slijedi period recesije. Nisam ekonomist, ali sam kroz vođenje vlastite firme itekako zavolio brojeve, jer su oni vrlo transparentni. Koliki su vam prosječni mjesečni troškovi? Koliki će vam biti nadolazeći troškovi? A priljevi? Kolika će biti razlika između te dvije komponente? Mogu li negdje uštedjeti? Mogu li “preživjeti” bez nečega? Trebam li (i mogu li) i dalje trošiti onako kako sam i do sada? Imam li ušteđevinu? Ako da, koliku? I koliko od toga mogu izdvojiti da privremeno “spasim” svoje poslovanje i zaposlenike?
Ponukan još jednim člankom koji sam pročitao ovih dana, osvrnut ću se na dilemu koju možda neki od vas sada imaju – biste li u ovo vrijeme trebali ulagati u (digitalni) marketing? Neki od vas to mogu sada vidjeti kao bespotrebni trošak. Neki će smatrati da im to ne treba. Međutim, marketing bi u ovoj situaciji možda mogao biti najvažniji potez koji ćete povući. A i ovaj članak bi vas mogao razuvjeriti.
Je li vrijeme da promijenim percepciju svojih klijenata?
Što je moj kupac ili klijent do sada trebao, a što treba sada, u ovim novonastalim okolnostima? Kakvi su ga problemi mučili prije pandemije, a koji ga sada more? I kako mu mogu dati rješenje tih problema?
Na koji način mogu modificirati proizvode i/ili usluge koje sada nudim da više odgovaraju trenutnoj situaciji? Trebam li se usmjeriti na drugu ciljanu skupinu kupaca? Tko je uopće moj idealan kupac? Koji je bio dosadašnji profil moje buyer persone, a koji je sada?
Je li vrijeme za transformaciju poslovanja?
Mogu li proširiti asortiman proizvoda/usluga? Imam li opciju udružiti se s nekim da mi bude lakše? Ili asortiman treba ostati isti, a ja samo trebam prilagoditi marketinške aktivnosti?
Je li možda vrijeme za internacionalizaciju poslovanja? Samo zato što ste do sada radili na hrvatskom području ne znači da sada možda nije vrijeme da cijeli svoj web prevedete na engleski i kontaktirate neke tvrtke izvan granice.
Mogu li uz firmu imati još neki izvor prihoda? Poznata engleska uzrečica kaže “Don’t put all eggs in one basket” – i skroz je na mjestu. Možda će vam se otvaranje nove tvrtke u ovo doba činiti suludim – i to je sasvim razumljivo. Međutim, ne možemo pobjeći od činjenice da su neke tvrtke nastale upravo za vrijeme i neposredno nakon 2008., u doba posljednje gospodarske krize. Među najpoznatijima su Uber i Airbnb.
Je li vrijeme za prebacivanje u drugi biznis?
Odnosno, je li vrijeme za totalnu transformaciju poslovanja? Je li pametno da napravim transfer u neku drugu industriju koja će sada biti profitabilnija? Ponekad je najbolje rješenje (privremeno) zatvoriti postojeći biznisa i prebaciti se u neki drugi, često sasvim deseti biznis. Međutim, tu se zna javiti jedna prepreka kod poduzetnika. Naime, ako više godina imamo uhodani biznis, doslovno se počnemo poistovjećivati s njim. Naša tvrtka uvijek je produžetak nas. I onda samu ideju o zatvaranju i počinjanju ispočetka naš mozak automatski “odbacuje”. Ne želi to prihvatiti. Pa nismo valjda sve te godine lomili kosti da bismo zbog nekog koronavirusa stavili ključ u bravu?
Da, tu je malo i pitanje našeg ega. De facto imamo osjećaj da se odričemo vlastitog djeteta – a kome bi to bilo lako? Iznimka su serijski poduzetnici kojima je “šetanje” od biznisa do biznisa normalna stvar. Međutim, postoji i jedna dobra stvar u svemu ovome: ako smo pažljivo gradili naš osobni brend, klijentima zaista isporučivali kvalitetnu uslugu i za sebe izgradili određenu reputaciju na tržištu, onda taj transfer ne bi trebao biti toliko bolan. I na situacijama kao što su ove najbolje se vidi ubiranje plodova osobnog brendiranja.
Je li vrijeme da preispitam sebe?
Tko sam ja? Zbog čega sam krenuo/la u poduzetništvo? Zbog čega sam pokrenuo/la baš ovu firmu? Zbog čega radim to što radim?
A što još znam raditi? Koji su još moji talenti, sposobnosti i vještine koje posjedujem? U čemu sam još dobar/a? Bih li nešto od toga mogao/la iskoristiti kao budući biznis ili barem kao nadogradnju postojećega? Uzmite malo vremena da biste razmislili o odgovorima i na ova pitanja.
Je li ipak vrijeme za zatvaranje firme?
I to je jedna od opcija – u nekim situacijama najbolja za koju se možemo odlučiti. Razmislite malo o tome trebate li gasiti baš cijelu firmu. Možda možete “srezati” samo dio poslovanja. Za što god se odlučili, komunikacija prema djelatnicima mogla bi biti jedan od najvećih izazova. S njima treba samo otvoreno i iskreno, a ovaj članak vam može dati dodatnu pomoć i savjete.
I zaključno…
Dvije stvari bih izdvojio za kraj. Kada vas ulovi panika i “prežvakavanje” crnih misli, zastanite i vratite se u sadašnji trenutak. Nakon toga si postavite pitanje što zaista, ali zaista možete napraviti u datom trenutku. I napravite taj postupak koliko god je puta potrebno. Općenito u životu mislimo da dosta toga ne možemo, sve dok ne shvatimo da – ipak možemo, čak i u ovoj gadnoj situaciji. Ovaj članak će vam osvijestiti što sve možemo i u doba pandemije koronavirusa. Također, važno je maknuti se od tolike količine negativnih vijesti, posebice neprovjerenih. Maknuti se i od negativnih komentara na društvenim mrežama. Nemojmo se “kačiti” na zrnca mudrosti koja prosipa rođak naše šogorice, već vjerujmo isključivo stručnjacima. A i oni ne znaju što je točno za činiti i kako će se razvijati situacija – kako ćemo onda mi? Hajdemo se, stoga, vratiti u zonu našeg utjecaja – makar taj povratak radili i sto puta na dan.
Autor: Sandro Kraljević
Izvor: MIND LAB
