Cilj radionice je prenijeti znanja i vještine potrebne za pregovaranje i korištenje kredita, kao i lakše razumijevanje procesa traženja i odobrenja kredita. Polaznici radionice upoznali su se s procedurom podnošenja kreditnog zahtjeva kroz praktični primjer pripreme i obrade potrebne dokumentacije. Također su stekli znanja i vještina potrebne za natjecanje, pregovaranje i korištenje kredita, te kontrolu otplate obveze.
Radionicu je vodila voditeljica područnog ureda Hrvatske banke za obnovu i razvoj (HBOR) za Dalmaciju, gđa. Mira Krneta s kojom smo porazgovarali o finaciranju poduzetničkih aktivnosti. Pogledajte u nastavku što nam je rekla.
“Prema rezultatima istraživanja Svjetske banke provedenog u razdoblju između 2006. i 2009. godine, mala i srednje velika poduzeća dostupnost izvora financiranja smatraju glavnom preprekom rasta i razvoja.
U zemljama EU, prema istraživanju EU za 2009. godinu, osiguranje izvora financiranja smatra se drugim najvećim problemom. Prvi problem malim poduzetnicima ostaje tržišna pozicija i pronalaženje kupaca proizvoda i usluga.
Kada se radi o financiranju malih i srednjih poduzeća iz vanjskih izvora financiranja, ključni su izazovi:
- postojanje informacija o poslovanju i dostupnost takvih informacija financijskim institucijama,
- visoka razina rizika vezana uz financiranje MSP,
- značajna vrijednost transakcijskih troškova i troškova nadzora, te
- raspoloživa vrsta i vrijednost osiguranja.
Također nije zanemariva okolnost visokih stopa neuspješnosti malih poduzeća. Naime, oko polovine novih poduzeća zatvori se tijekom prvih pet godina poslovanja. Među česte razloge neuspješnosti poslovanja ubrajaju se, uz neodgovarajuće izvore financiranja, ograničena sposobnost osnivača i menadžmenta za vođenje samostalnog poslovanja, slaba tržišna pozicija, nepredvidljive okolnosti poslovanja i sl.Kada se radi o početnicima u samostalnom poslovanju, ključan izazov, osim dostupnosti izvora financiranja za pokretanje poslovanje i samo poslovanje, ističe se poduzetničko neiskustvo.
U okolnostima pokretanja samostalnog poslovanja ne postoji jednoznačan odgovor na pitanje treba li koristiti kredit ili ne? Naoko jednostavno pitanje otvara niz drugih pitanja na koja također treba naći odgovarajuće odgovore:
- Kako se ponuda proizvoda i usluga razlikuje od iste ili slične ponude konkurencije koja već postoji na tržištu?
- Tko su glavni kupci proizvoda i usluga a tko dobavljači potrebnih sirovina i materijala?
- Koje su tehničko-tehnološke pretpostavke proizvodnje i poslovanja?
- Što sve treba osigurati za početak poslovanja?
- Kolika je ukupna vrijednost ulaganja?
- Koliki je udio ulaganja u dugotrajnu imovinu a koliko je novca potrebno za tekuće poslovanje?
- Kolika je vrijednost raspoloživih vlastitih sredstava i za koje namjene se planiraju vlastita sredstva potrošiti?
- Što se može ponuditi za osiguranje povrata sredstava ako se namjerava koristiti kredit kao izvor financiranja?
- Kod financiranja kreditom, može li se očekivanim prihodima otplaćivati preuzeta dugoročna obveza uz druge troškove poslovanja?
- Koji se izvor financiranja smatra odgovarajućim obzirom na obilježja poslovanja, planiranu prodaju, naplatu potraživanja od kupaca, plaćanje dobavljača itd.?
U konačnici korištenje kredita kao izvora financiranja ne predstavlja prvo i jedino pitanje pokretanja samostalnog poslovanja. Ne može se izrijekom tvrditi niti da su izvori financiranja najvažniji u pokretanju samostalnog poslovanja. Jesu li važniji od dizajna proizvoda ili usluge, odnosa s kupcima i dobavljačima, kalkulacije cijene koštanja ili prodajne cijene i sl.?
Nepoznati autor bankare je definirao kao osobe koje pomaže riješiti problema koji ne bi postojao da nije njih. Šalu na stranu, važnim se smatra istaknuti kako poduzetnici svakako trebaju razmotriti dobre i manje dobre strane dostupnih različitih izvora financiranja na lokalnom, regionalnom odnosno nacionalnom financijskom tržištu. Pri tome se smatra razumnim, ovisno o obilježjima planiranog poslovanja i potrebnih ulaganja, uočiti prednosti poticanih izvora financiranja iz nacionalnih ili EU izvora. Smatra se također razumnim vlastita sredstva osigurati za financiranje tekućeg poslovanja (plaće zaposlenicima, troškovi nabave potrebnih roba i usluga, troškovi poslovanja i sl.).
Kada se kredit koristi za pokretanje samostalnog poslovanja, u procesu pripreme i podnošenja kreditnog zahtijeva, čini se važnim imati na umu kako proces odobrenja kredita nije skup postupaka koje nije moguće kontrolirati i čiji ishod može biti samo slučajan događaj.
Poduzetnik može sudjelovati aktivno i ravnopravno u procesu odobrenja kredita, surađujući s financijskom institucijom kao još jednim dobavljačem, istina specifične vrste robe – novca, ali ipak samo dobavljačem.”
